02/04/2017
Fes, najstariju carsku prestonicu Maroka, sa oko milion stanovnika, Marokanci nazivaju plavim gradom, zbog Plave kapije, Bab Bojeloud, koja deli stari deo grada, Fes el Bali, od Fes el Žadida, novog grada. Ovaj deo grada, sa kazbom, izgradili su Francuzi. Arhitekta Anri Prost novi grad „izveo” je iz zidina i medine, a za vreme vlade generala Lio Tija, do sticanja nezavisnosti 1956. godine, svi marokanski gradovi dobili su novi deo grada, pravljen prema evropskim urbanističkim planovima.
Ali, kada stupite nogom u Fes el Bali, kao da uđete u drugačije stanje, čula registruju sve mirise, i prijatne i isto toliko neprijatne, oči “zumiraju” toliko drugačiju, moćnu i snažnu koloritnost ovog čudesnog mesta. Ceo Maroko, izuzev Aleksandrije i Rabata, je poseban, sve pokreće intenzivan doživljaj ovog kraljevstva.
„Ako želite avanturu, ovde ćete je naći“ - citat je iz filma “Kazablanka”, a mi smo u tu avanturu krenuli sa turističkom agencijom “Sun Line” i odličnim znalcem Maroka, Anom Kron. Avantura će vam se dogoditi ako ste otvoreni za čaroliju Maroka, a on će već znati kako da vas omami, jer on je živopisan, uzbudljiv, mističan, tajanstven, zavodljiv i prepun omamljujućih mirisa.
Avantura su i njegove medine i dinastije, i istorija koja svedoči o osvajačima, i berberski i arapski vladari, sultani i kraljevi, sukovi i medrese, vrtovi i rijadi, sve je u Maroku moćno i sugestivno. Slikovito i puno naboja, intenzivno u doživljaju i isto toliko u slikama koje se urežu u sećanja, a koja će, verujemo, ponovo da nas dovedu u zemlju belih crvenih i plavih gradova, kuća i kapija.
Ušuškan između plodnih dolina Saisa i šuma Srednjeg Atlasa, Fes je bio najveći grad na svetu od 1170. do 1180. godine, naučni i verski centar gde su studirali i muslimani i hrišćani iz cele Evrope. Nazivaju ga i Atinom Afrike i Mekom Zapada, jer ima i najstariji univerzitet, osnovan 859. godine.
Carski grad Fes ima više od 800 džamija, a najvažnija i najveća je keruanska, delimično pretvorena u univerzitet, jer je grad, kao centar nauke, privlačio učene ljude iz celoga sveta.
Petkom, neradnim danom, nema velike gužve, pa smo se lakše probijali kroz medinu u starom delu grada, isprepletanu i ispresecanu bezbrojnim bočnim uličicama, zapravo sokacima.
Da bi se obišao ovaj svojevrsni kulturno istorijski spomenik, potrebno je čitavih nedelju dana pešačenja, i uvek u pratnji vodiča, jer se, upozorava nas naš vodič Ana Kron, neverovatno lako može izgubiti i zalutati. Jer sa više od 2.000 uskih uličica, sukova i prolaza, Fes el Bali, najstarija je i najduže konstantno naseljena medina na svetu, pod zaštitom UNESKO.
U ovom pravom malom gradu, unutar najčuvenijih zidina Maroka, imate utisak da je vreme stalo, a to se najbolje oseti i vidi kada se u uskim i strmim uličicama jedva mimoilazite sa natovarenim magarcima, dok posmatrate “bakalnice” na otvorenom, “izloge” stare vekovima, na kojima se prodaje voće, povrće, meso, iako je vrelo i sparno, a o fridžideru nema ni govora ...
Kuće su bez prozora, ali stekli smo utisak kao da su graditelji u Maroku, a takođe i u Fesu, negovali kult vrata. Ona su, prosto, lepa, izuzetno lepa. U zanatskim, grnčarskim, obućarskim radnjicama sve je prastaro, kao kada je nastajalo, jer po propisima UNESKO ni jedan ekser, pregrada, greda, ni najmanji detalj ne sme da se promeni ili osavremeni.
Medina Fesa je najveća pešačka zona na svetu i, podrazumeva se, nikakvo prevozno sredstvo ne može da se koristi. Osim magaraca. Prodavci, uobičajeno muškarci, obučeni u dželabe, u tradicionalnim žutim kožnim papučama, uglavnom govore francuski, engleski slabije, a ako vam se pogled zaustavi na nekom od proizvoda, uporno će ići za vama ne bi li vas zainteresovali da nešto kupite. Pred pogledima radoznalih turista zanatlije na srebrnim poslužavnicima ručno izrađuju ornamente, u trošnim “izlozima” fasciniraju prelepi komadi berberskog srebrnog i zlatnog nakita.
Mnogi žitelji medine nikada nisu napuštali zidine tog i danas srednjevekovnog grada, i sve to ostavlja bez daha i najviše iznenađuje koliko god da ste se pripremali za susret sa Marokom. A napolju, izvan zidina medine, na širokim bulevarima, živopisne suvenirnice i radnje sa nakitom, a u ulici koja vodi ka medini nalaze se fantastični hoteli.
Stanovnici medine bave se zanatima na isti, tradicionalni, način kao pre sto godina, pa tako, na primer, u krojačkim radnjama i radionicama uvek rade muškarci, jer je šivenje muški posao ne samo u Maroku, već i u celom arapskom svetu. Ali po ženskim pravima, Maroko je jedinstvena muslimanska zemlja, jer su se Marokanke za svoja prava same izborile, pa danas imaju n